LEGEND
- Učlanjen(a)
- 06.08.2009
- Poruka
- 24.424
Lovačke priče
Lovačka priča ne treba da zvuči kao laž, već kao duhovito i iskrivljeno preterivanje u opisivanju doživljaja u lovu. Prava lovačka priča uveseljava lovačko društvo, tako da susreti proteknu u veselom i vedrom raspoloženju. Moglo bi se reći, da je u pitanju slobodno umetničko izražavanje bez granica, da bi priča bila privlačna, napeta, da pobudi i druge da pripovedaju. Domišljata pitanja upućena pripovedaču, nikada ga ne smeju omesti, do mere da prestane sa pripovedanjem ili da se spetlja, tako da ga drugi uhvate u zamku.
Lovački doživljaji i lovačke priče su posebno zahvalna materija za slušaoce koji nisu lovci.
Lovačke lagarije i sve druge vrste lovačkih doživljaja ne smeju biti nikada uvredljive za druge lovce ili nelovce. Nikada ne smeju biti rečene sa lošim namerama i na način koji bi škodio ugledu lovaca i lovačke organizacije.
U lovačkim pričama ne smemo nikada govoriti o divljači i lovačkim psima ponižavajuće, već obrnuto. Osobine divljači, snagu i izdržljivost, snalažljivost i dosetljivost, u pričama uveličavamo, jer je tako svaka priča napetija, uloga lovca složenija i zahtevnija. Pri tome je uloga lovačkog psa nezamenljiva i često ima centralnu ulogu u priči. Pas pomaže da se priča zaplete do vrhunca i neverovatnim obrtima pomaže razrešenju priče, dovodeći do srećnog kraja.
Lovci imaju poseban govor i svojevrsne izraze, slično drugim vrstama druženja pripadnika različitih struka. Tako, kao što je starogrčki jezik bio službeni i naučni jezik, nerazumljiv prostom i neškolovanom čoveku, tako je često ”lovački starogrčki” razumljiv samo lovcima
Lovačka priča ne treba da zvuči kao laž, već kao duhovito i iskrivljeno preterivanje u opisivanju doživljaja u lovu. Prava lovačka priča uveseljava lovačko društvo, tako da susreti proteknu u veselom i vedrom raspoloženju. Moglo bi se reći, da je u pitanju slobodno umetničko izražavanje bez granica, da bi priča bila privlačna, napeta, da pobudi i druge da pripovedaju. Domišljata pitanja upućena pripovedaču, nikada ga ne smeju omesti, do mere da prestane sa pripovedanjem ili da se spetlja, tako da ga drugi uhvate u zamku.
Lovački doživljaji i lovačke priče su posebno zahvalna materija za slušaoce koji nisu lovci.
Lovačke lagarije i sve druge vrste lovačkih doživljaja ne smeju biti nikada uvredljive za druge lovce ili nelovce. Nikada ne smeju biti rečene sa lošim namerama i na način koji bi škodio ugledu lovaca i lovačke organizacije.
U lovačkim pričama ne smemo nikada govoriti o divljači i lovačkim psima ponižavajuće, već obrnuto. Osobine divljači, snagu i izdržljivost, snalažljivost i dosetljivost, u pričama uveličavamo, jer je tako svaka priča napetija, uloga lovca složenija i zahtevnija. Pri tome je uloga lovačkog psa nezamenljiva i često ima centralnu ulogu u priči. Pas pomaže da se priča zaplete do vrhunca i neverovatnim obrtima pomaže razrešenju priče, dovodeći do srećnog kraja.
Lovci imaju poseban govor i svojevrsne izraze, slično drugim vrstama druženja pripadnika različitih struka. Tako, kao što je starogrčki jezik bio službeni i naučni jezik, nerazumljiv prostom i neškolovanom čoveku, tako je često ”lovački starogrčki” razumljiv samo lovcima