Kraj protestanske ere?

[stvarnoslap]

Kipti ti gulaš u Varaždinu idi kod njih i najedi se, da se malo smiriš.


Oni se ne mole oni pokazuju svoju lažnu pobožnost.


Da ih drugi vide.

Doista, samo đavlini smeta čovjekova molitva. A posebno bijes sotona ne može sakriti, kao ti ovdje, kada muškarci kleknu, prekriže se - ispovjede svoju vjeru u Trojstvu, i izmole krunicu Blažene Djevice Marije.

 

[tripo 41]

U Peruu ubijano 9 ljudi na jednom mjestu, u Ekvadoru 6.

KATOLIČKA Amerika.

 

[tripo 41]

Kraj katolič. ere. Plodovi deformisanih naroda su stigli u punom ispoljavanju zla kakvog vidimo juče u Ekvadoru.

 

[stvarnoslap]

Kada Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?​

U posljednjih nekoliko stoljeća, kako je naša materijalna i ljudska udobnost polako rasla, vjerski žar u društvu je polako opadao. Ipak, ovaj pad se nije dogodio u istoj mjeri u manje bogatim dijelovima svijeta. Kako se zamah sekularizma u Prvom svijetu, čini se, poklopio s materijalnim i tehnološkim napretkom, bilo bi pošteno zapitati se može li vjera opstati u ovakvoj klimi?

Ova, na prvi tren nespojivost vjere i ljudske udobnosti nije nova. Sam naš Gospodin najavio je ovu napetost u upozorenju: “Ta lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje.” (Mt 19, 24) Ova opomena slijedi Isusov savjet bogatom mladiću, koji je nažalost izabrao vratiti se svojim zemaljskim stvarima, umjesto slijediti Isusa.

S druge strane, čini se da vjera jača kada su ljudi u potrebi. Deset gubavaca tražili su Isusa u nevolji; kada su im potrebe zadovoljene, samo se jedan sjetio zahvaliti svom Iscjelitelju.

Je li Marx bio u pravu - je li religija samo opijum za mase, kojoj je suđeno da nestane jednom kada budemo dovoljno bogati i materijalno sretni? Hoće li se vjera postepeno ugasiti u modernom svijetu dok život njezinih stanovnika postaje sve udobniji?

Prvo, nema ničeg lošeg, samo po sebi, u materijalnim dobrima ili ljudskoj udobnosti. Drugo, do sada barem, vjera je očito preživjela širenje luksuzne robe i sekularizaciju. Mnogi još uvijek vjeruju, i to žarko, uključujući i neke od najbogatijih i najbolje situiranih među nama. Dakle, nije slučaj da bogatstvo i udobnost nužno uništavaju vjeru.

No, čini se pošteno zaključiti kako je “život u modernom svijetu”, kakvim ga danas poznajemo, potencijalno štetan za život vjere. Naša nemirna srca namijenjena Bogu, kao što Augustin opisuje, mogu lako skrenuti s puta zbog široke i lako dostupne ugode, komfora, te lijekova koji obećavaju sreću. Zamislite reakciju jednog tipičnog tinejdžera na opis Isusova ukazanja svecima, dok mu mobitel vrvi svim vrstama slika i poruka. Sigurno postoje tinejdžeri koji shvaćaju prazninu današnjeg materijalizma i prihvatili su religiju, ali oni su relativno malobrojni.

Danas su neprijatelji vjere u modernom svijetu jaki kao u bilo kojem drugom trenutku u povijesti spasenja. A ta povijest pokazuje da su katolici imali veliki uspjeh u evangelizaciji cijelih naroda, ali kada su bili gonjeni od strane dva duboka uvjerenja: ogromne ljubavi za Krista do razine spremnosti na mučeništva i shvaćanja da oni s kojima se susreću, osim ako ne prihvate Evanđelje, ne mogu biti spašeni.

Naš Gospodin obećao je da vrata pakla neće nadvladati Crkvu, ali nije dao jamstvo za sve duše u njoj. Razočaravajući broj stanovnika u modernom svijetu je čuo za Evanđelje, ali ga nije prihvatio. Osim ako naši napori u evangelizaciji ne dostignu isti onaj žar koji su imali uspješni misionari iz prošlosti, današnji moderni svijet bi mogao biti razlog za zastrašujuće pitanje našeg Gospodina: “Kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?” (Luka 18, 8)